zamorci
Zamorca nazivamo još i gvinejsko prase, jer su ga prvi pripitomili i uzgajali na području Gvineje, ali nažalost, radi mesa. S praščićima zamorčić nema nikakve sličnosti, jer pripada porodici glodavaca.
U Europu je stigao u 16. stoljeću, a i tu je u početku služio isključivo za prehranu, posebno siromašnim slojevima, jer kao isključivi biljojed ima skromne potrebe po pitanju držanja i prehrane, a daje kvalitetne bjelančevine. Danas je čest kao kućni ljubimac, posebice kod ljudi koji žele druželjubivu životinjicu koju ne treba izvoditi van. U prirodi je većina zamoraca kratkodlaka, a u Južnoj Americi (najviše u Čileu i Peruu) živi vrsta čija duljina dlake prelazi 15 cm. Upravo od te vrste korijen vuče većina vrsta koje se danas nude u prodavaonicama kućnih ljubimaca. U početku su zamorci imali glatku dlaku, no uzgojem za kućne ljubimce stvoreni su i primjerci s čupavom dlakom, složenom u vrtloge, koja izgleda kao zaležana kosa u ljudi. Postoje i angora zamorci i zamorci s kovrčavom dlakom. Osnovna boja divljeg zamorca je smeđa, a danas ih ima u bijeloj, žutoj, smeđoj, crvenoj i crnoj boji. Zamorci iz naših pet shopova najčešće su višebojni. Trup zamorca je valjkast, dug do 25 cm (iako se nude i izrazito male vrste), a nožice vrlo kratke, pa simpatično i neobično hoda. Na prednjim nogama ima po četiri, a na stražnjim po tri prsta, slabije obrasla dlakom. Životni vijek zamorca u zatočeništvu obično se kreće oko sedam godina. Zamorac je idealan ljubimac za obitelji koje nemaju puno prostora, jer je sasvim zadovoljan u prostoru veličine ne manje od 30x60 cm, no, ako mu dozvolite, pratit će vas svuda po stanu, a i po dvorištu ili travnjaku. Zubi mu stalno rastu, pa se moraju trošiti. Upravo zbog toga je važno da nastamba i sve što u nju stavljate ne bude toksično, pa je sve to važno kupiti u specijaliziranim trgovinama. Osim nastambe treba vam i nešto stelje (hoblovina ili slama). Zamorčić voli dodir i maženje, jer se tako osjeća sigurno, no morate paziti da ga nježno podižete i odmah prislonite uz sebe. Kako djeca znaju biti nepažljiva u igri s ljubimcima, i njih je važno ovo naučiti. Iako se zamorci najčešće kupuju kao dječji ljubimci, njihova njega i održavanje nastambe primjerenija je odraslima, jer je potrebno redovito uklanjanje izmeta, mijenjanje vode za piće, čišćenje nastambe i redovito četkanje. Najbolje ga je hraniti gotovom hranom kupljenom u trgovinama. Za probavu mu je nužno sijeno, koje također treba nabaviti u specijaliziranim trgovinama. Treba mu dosta C vitamina, pa će biti sretan ako mu dajete kupus. Nije loše dati mu i voća, posebno kriške limuna i jabuke (bez sjemenki, jer su otrovne). Društvene životinjice poput zamoraca bit će najsretnije ako ih držite u istospolnim parovima (s raznospolnim parovima imat ćete problem potomstva, a više ženki u istom prostoru, primjerice, zna se potući). Znanstvena istraživanja pokazala su da se rječnik zamorčića sastoji od sedam različitih i osnovnih zvukova, koje i ljudi mogu naučiti prepoznavati. Tim zvukovima zamorac pokazuje je li gladan, ljut ili sretan, a čak i prede poput mačke. Družeći se s njim možete razviti lijep kontakt, a možete ga čak u određenim uvjetima izvoditi i van. No, kako su zamorci relativno osjetljive životinjice, nešto više o njihovoj prehrani i držanju moći ćete pročitati u jednom od sljedećih nastavaka, dok smo u ovome napisali tek osnove koje bi svatko tko se odluči na držanje zamorca morao znati. Kako nije rijetko da rodbina ili prijatelji za rođendan sasvim nenajavljeno poklone zamorca (što baš i nije pristojno i obzirno, iako je u najboljoj namjeri), nije loše na jednom mjestu imati podsjetnik na osnovne potrebe za držanje zamorca, kako se ne bi dogodile suze zbog uginuća ili bolesti kao posljedice neadekvatnog držanja i njege.
Zamorca nazivamo još i gvinejsko prase, jer su ga prvi pripitomili i uzgajali na području Gvineje, ali nažalost, radi mesa. S praščićima zamorčić nema nikakve sličnosti, jer pripada porodici glodavaca.
U Europu je stigao u 16. stoljeću, a i tu je u početku služio isključivo za prehranu, posebno siromašnim slojevima, jer kao isključivi biljojed ima skromne potrebe po pitanju držanja i prehrane, a daje kvalitetne bjelančevine. Danas je čest kao kućni ljubimac, posebice kod ljudi koji žele druželjubivu životinjicu koju ne treba izvoditi van. U prirodi je većina zamoraca kratkodlaka, a u Južnoj Americi (najviše u Čileu i Peruu) živi vrsta čija duljina dlake prelazi 15 cm. Upravo od te vrste korijen vuče većina vrsta koje se danas nude u prodavaonicama kućnih ljubimaca. U početku su zamorci imali glatku dlaku, no uzgojem za kućne ljubimce stvoreni su i primjerci s čupavom dlakom, složenom u vrtloge, koja izgleda kao zaležana kosa u ljudi. Postoje i angora zamorci i zamorci s kovrčavom dlakom. Osnovna boja divljeg zamorca je smeđa, a danas ih ima u bijeloj, žutoj, smeđoj, crvenoj i crnoj boji. Zamorci iz naših pet shopova najčešće su višebojni. Trup zamorca je valjkast, dug do 25 cm (iako se nude i izrazito male vrste), a nožice vrlo kratke, pa simpatično i neobično hoda. Na prednjim nogama ima po četiri, a na stražnjim po tri prsta, slabije obrasla dlakom. Životni vijek zamorca u zatočeništvu obično se kreće oko sedam godina. Zamorac je idealan ljubimac za obitelji koje nemaju puno prostora, jer je sasvim zadovoljan u prostoru veličine ne manje od 30x60 cm, no, ako mu dozvolite, pratit će vas svuda po stanu, a i po dvorištu ili travnjaku. Zubi mu stalno rastu, pa se moraju trošiti. Upravo zbog toga je važno da nastamba i sve što u nju stavljate ne bude toksično, pa je sve to važno kupiti u specijaliziranim trgovinama. Osim nastambe treba vam i nešto stelje (hoblovina ili slama). Zamorčić voli dodir i maženje, jer se tako osjeća sigurno, no morate paziti da ga nježno podižete i odmah prislonite uz sebe. Kako djeca znaju biti nepažljiva u igri s ljubimcima, i njih je važno ovo naučiti. Iako se zamorci najčešće kupuju kao dječji ljubimci, njihova njega i održavanje nastambe primjerenija je odraslima, jer je potrebno redovito uklanjanje izmeta, mijenjanje vode za piće, čišćenje nastambe i redovito četkanje. Najbolje ga je hraniti gotovom hranom kupljenom u trgovinama. Za probavu mu je nužno sijeno, koje također treba nabaviti u specijaliziranim trgovinama. Treba mu dosta C vitamina, pa će biti sretan ako mu dajete kupus. Nije loše dati mu i voća, posebno kriške limuna i jabuke (bez sjemenki, jer su otrovne). Društvene životinjice poput zamoraca bit će najsretnije ako ih držite u istospolnim parovima (s raznospolnim parovima imat ćete problem potomstva, a više ženki u istom prostoru, primjerice, zna se potući). Znanstvena istraživanja pokazala su da se rječnik zamorčića sastoji od sedam različitih i osnovnih zvukova, koje i ljudi mogu naučiti prepoznavati. Tim zvukovima zamorac pokazuje je li gladan, ljut ili sretan, a čak i prede poput mačke. Družeći se s njim možete razviti lijep kontakt, a možete ga čak u određenim uvjetima izvoditi i van. No, kako su zamorci relativno osjetljive životinjice, nešto više o njihovoj prehrani i držanju moći ćete pročitati u jednom od sljedećih nastavaka, dok smo u ovome napisali tek osnove koje bi svatko tko se odluči na držanje zamorca morao znati. Kako nije rijetko da rodbina ili prijatelji za rođendan sasvim nenajavljeno poklone zamorca (što baš i nije pristojno i obzirno, iako je u najboljoj namjeri), nije loše na jednom mjestu imati podsjetnik na osnovne potrebe za držanje zamorca, kako se ne bi dogodile suze zbog uginuća ili bolesti kao posljedice neadekvatnog držanja i njege.
Nema komentara:
Objavi komentar